Utemeljenje procesa

UVOD
Osobe s intelektualnim teškoćama kroz povijest su uglavnom bile degradirane i obespravljene, često obilježavane kao devijantne i nepoželjne te ih je kao takve trebalo izdvojiti iz društva zbog čega su sve do sredine dvadesetoga stoljeća uglavnom bile obuhvaćene isključivo segregacijskim sustavom tretmana.
Tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća dolazi do značajne promjene u pristupu invaliditetu i njegovom tumačenju; medicinski model invaliditeta postupno se mijenja u socijalni model. Kao nadopuna socijalnom modelu razvija se i model ljudskih prava unutar kojeg cilj nije samo dosezanje pravne jednakosti već djelovanje usmjereno prema osnaživanju osoba s invaliditetom u svrhu razvoja njihovih potencijala, te je naglasak na građaninu kao nositelju ljudskih prava i njegovoj aktivnosti (Petek, 2010). Promjenom razumijevanja invaliditeta i uvlačenjem socijalne dimenzije u njegovu definiciju mijenjaju se i ciljevi politike prema osobama s intelektualnim teškoćama (Petek, 2010). Osnovni cilj politike prema osobama s intelektualnim teškoćama više nije liječenje i zaštita već potpuno uključivanje osoba s intelektualnim teškoćama u društvo uz ostvarivanje svih njihovih prava.
Pod utjecajem navedenih zbivanja javlja se politika deinstitucionaliacije osoba s intelektualnim teškoćama u kontekstu ostvarivanja prava na život u zajednici.
U razvijenim zemljama svijeta sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća javljaju se mnogobrojne rasprave o deinstitucionalizaciji osoba s invaliditetom, a poglavito osoba s intelektualnim teškoćama. Usporedo s raspravama, mnogobrojna iskustva iz prakse pokazuju da je uključivanje osoba s intelektualnim teškoćama u širu socijalnu zajednicu i društvo općenito ne samo poželjno s aspekta ljudskih prava i normalizacije njihova života, već da je to uključivanje doista i moguće (Teodorović, Bratković, 2001).
U isto vrijeme, kao alternativa institucionalnom modelu u svijetu se razvija model tzv. u zajednici utemeljene rehabilitacije kojim se unutar zajednice (lokalne sredine) razvijaju uvjeti za rehabilitaciju, ravnopravnost mogućnosti i socijalnu integraciju osoba s intelektualnim teškoćama (Johnson, 1994, prema Bratković, 2002).
Kako bi osobama s intelektualnim teškoćama omogućile potpuno sudjelovanje u društvu i ostvarivanje prava na život u zajednici, još u prošlom stoljeću mnoge razvijene zemlje svijeta započele su aktivno provoditi politiku deinstitucionalizacije uz razvoj adekvatnih službi podrške u zajednici.
Filozofija inkluzije na kojoj je utemeljen i proces deinstitucionalizacije osoba s intelektualnim teškoćama potječe iz Kanade. Upravo je Kanada, uz SAD do sada bila najradikalnija i najprogresivnija u nastojanjima na uključivanju osoba s invaliditetom u sve sadržaje života u zajednici (Teodorović, Bratković, 2001). U Kanadi, kao i u većini država SAD-a institucije za rehabilitaciju osoba s intelektualnim teškoćama u potpunosti su ukinute. (Teodorović, Bratković, 2001). Također, i u većini zemalja Srednje i Zapadne Europe pokrenut je postupak postupnog ukidanja institucija, a u tome posebno prednjači Velika Britanija (Teodorović, Bratković, 2001).
Proces deinstitucionalizacije dosada je najuspješnije proveden u Sjevernoj Americi, Švedskoj, Norveškoj te na Novom Zelandu (Rozman, 2011).
U našoj je zemlji učinjen određen pomak u pristupu prema osobama s invaliditetom kroz postupnu tranziciju i promjenu medicinskog modela u socijalni model i model ljudskih prava posebice kroz proces inkluzije koji je u Hrvatskoj započet 1997. godine.
Posljednjih desetak godina Hrvatsku karakterizira izrazita regulatorna aktivnost u području politike prema osobama s invaliditetom (Petek, 2010). Socijalni model i model ljudskih prava te promjene koje svaki od navedenih modela za sobom donosi utjecali su na donošenje i usvajanje niza nacionalnih i međunarodnih dokumenata koji štite i promoviraju prava osoba s intelektualnim teškoćama.
Uz unutarnje promjene koje prate hrvatsko društvo, a koje se odnose na mijenjanje medicinskog modela u socijalni model, odnosno model ljudskih prava, deinstitucionalizacija osoba s intelektualnim teškoćama postaje jednim od ciljeva nadnacionalnog tijela EU i brojnih međunarodnih konvencija koje je potpisala i ratificirala Vlada RH.
Pravo na život u zajednici jedno je od temeljnih ljudskih prava koje se odnosi na sve ljude bez obzira na vrstu i stupanj teškoća ili invaliditeta. Svim je ljudima zajedničko pravo na neovisan život i uključenost u zajednicu, uključujući i pravo na izbor mjesta stanovanja, izbor sustanara, kao i pravo na dostojanstven život (Rozman, 2011). Navedena su prava sadržana u mnogim europskim dokumentima i dokumentima Ujedinjenih naroda. „Sva ljudska bića se rađaju slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima“ – osnovno je polazište UN-ove „Opće deklaracije o pravima čovjeka“, najvažnijeg međunarodnog dokumenta koji štiti i promovira ljudska prava i na kojem se temelje i drugi međunarodni dokumenti kada govorimo o zaštiti ljudskih prava osoba s invaliditetom (Rozman, 2011).

Deinstitucionalizacija u Republici Hrvatskoj
Ukupan broj domova, udruga, vjerskih zajednica i drugih pravnih osoba koje pružaju uslugu smještaja za djecu s teškoćama u razvoju i odrasle osobe s invaliditetom (tjelesnim, intelektualnim osjetilnim i mentalnim oštećenjima) u Republici Hrvatskoj je 88, od čega je 28 domova za djecu s teškoćama u razvoju i odrasle osobe s tjelesnim, intelektualnim i osjetilnim oštećenjima (24 državnih domova i 4 nedržavna doma) te 29 domova za odrasle osobe s mentalnim oštećenjima tj. psihički bolesne odrasle osobe (18 državnih domova i 11 nedržavnih domova), 23 obiteljska doma i 8 drugih pravnih osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi bez osnivanja doma.
Proces planiranja deinstitucionalizacije i transformacije mora biti međusobno usklađen na svim razinama (nacionalnoj i lokalnoj razini, te razini svakog pojedinog doma socijalne skrbi i druge pravne osobe), što je pretpostavka uspješne deinstitucionalizacije.
Značajni unutarnji i vanjski dionici procesa transformacije i deinstitucionalizacije su:
Unutarnji dionici:
  • Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku: Uprava za socijalnu politiku, strategiju i mlade, Uprava za provedbu socijalne politike, organizaciju i nadzor ustanova u uskoj suradnji s ostalim ustrojstvenim jedinicama značajnim za proces kao nositelji procesa koji osiguravaju tehničku podršku, koordiniraju procesom, prate i evaluiraju cjelokupni proces.
  • Domovi i druge pravne osobe koji pojedinačno planiraju transformaciju i deinstitucionalizaciju sukladno potrebama korisnika te su nositelji procesa za svoju ustanovu.
  • Centri za socijalnu skrb čija je uloga: aktivno sudjelovati u pripremi korisnika i pripremi njihovih obitelji za povratak ili za upućivanje u izvaninstitucijske oblike smještaja te preuzeti aktivnu ulogu u prevenciji upućivanja novih korisnika na smještaj u instituciju. Na taj bi način socijalni radnici u centrima preuzeli ulogu voditelja plana ('case manager') odgovornog za oblikovanje i dogovaranje najbolje kombinacije usluga i naknada na koje korisnik ima pravo, te praćenje ostvarivanja individualnog plana koji bi se trebao revidirati, u skladu s promjenama specifičnih potreba i okolnosti korisnika.
Vanjski dionici:
  • Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave koje trebaju koordinirano usklađivati socijalne planove sukladno potrebama korisnika i procesu transformacije i deinstitucionalizacije odnosno razvijati i širiti mrežu potrebnih usluga u zajednici.
  • Ministarstvo znanosti i obrazovanja koje prati i osigurava usklađenost procesa integracije u sustav obrazovanja te deinstitucionalizacije djece s teškoćama u razvoju.
Usklađenost procesa integracije u sustav obrazovanja u velikoj je korelaciji s deinstitucionalizacijom djece s teškoćama u razvoju te je i ovaj proces potrebno intenzivirati i osigurati potrebnu podršku u uključivanju u redovni sustav odgoja i obrazovanja djece s teškoćama u razvoju te osiguravanja odgovarajućih programa u zajednicama gdje ih nema pri redovnim odgojno obrazovnim ustanovama.
Proces deinstitucionalizacije u Republici Hrvatskoj započeo je 1997. godine na inicijativu Centra za rehabilitaciju Zagreb i Udruge za promicanje inkluzije te je od 2012. godine postignut značajan napredak u provođenju politike deinstitucionalizacije osoba s invaliditetom.
Ministarstvo je proces deinstitucionalizacije intenziviralo u domovima kojima je osnivač Republika Hrvatska te je unutar „Operativnog plana deinstitucionalizacije i transformacije domova socijalne skrbi i drugih pravnih osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj 2014. -2016.“ obuhvaćeno 18 domova osoba s invaliditetom koje su direktno uključene u proces transformacije i deinstitucionalizacije.
Od 1997. godine do 31. prosinca 2015. godine deinstitucionalizirano je ukupno 951 korisnika, koji uz podršku žive u 257 stambenih zajednica, odnosno uključeni su u program organiziranog stanovanja u zajednici. Ukupni broj deinstitucionaliziranih osoba od početka provedbe procesa deinstitucionalizacije je veći od navedenog (951) budući da deinstitucionalizacija pored usluge organiziranog stanovanja tj. regionalizacije obuhvaća i povratak u biološku obitelj te odlazak u udomiteljsku obitelj, a o navedenom nemamo podatke od 1997. do 2013. godine već se podaci prate tek od 2014. godine. Tijekom 2014. i 2015. godine 175 osoba s invaliditetom se vratilo u svoje biološke obitelji (većinom mlade osobe s invaliditetom nakon završetka školovanja zbog kojeg su bile smještene u ustanovama/centrima za odgoj i obrazovanje), a 30 osoba s invaliditetom je otišlo u udomiteljske obitelji.
 
Suradnja s Gradom Zagrebom i Državnim uredom za upravljanje državnom imovinom
S ciljem osiguravanja stambenih prostora za potrebe procesa deinstitucionalizacije i uključivanja osoba s invaliditetom u program organiziranog stanovanja u zajednici uz podršku ostvarena je vrlo uspješna suradnja s Državnim uredom za upravljanje državnom imovinom.
Temeljem Ugovora o dodjeli nekretnina na korištenje sklopljenog između Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom i Ministarstva socijalne politike i mladih i domova socijalne skrbi osigurana su ukupno 32 stana u svrhu provedbe procesa deinstitucionalizacije i uključivanja osoba s invaliditetom u program organiziranog stanovanja u zajednici uz podršku i to u Osijeku (22 stana), Bjelovar (3 stana), Zagreb (5 stanova) i Makarska (2 stana).
Centar za rehabilitaciju Stančić i Centar za rehabilitaciju Zagreb ostvarili su vrlo uspješnu suradnju s Gradom Zagrebom u osiguravanju stambenih prostora po povlaštenoj cijeni najma za daljnje provođenje projekta „Transformacija i deinstitucionalizacija Centra za rehabilitaciju Stančić i Centra za rehabilitaciju Zagreb“. U skladu s navedenim, Centar za rehabilitaciju Stančić je od Grada Zagreba dobio 8 stanova po povlaštenoj cijeni najma dok je Centar za rehabilitaciju Zagreb dobio 2 stana po povlaštenoj cijeni najma.

Projekt “Podrška sustavu socijalne skrbi u procesu daljnje deinstitucionalizacije socijalnih usluga”
U svrhu osiguravanja tehničke podrške procesu transformacije i deinstitucionalizacije, u studenom 2012. godine Oxford Policy Management, konzultantska tvrtka sa sjedištem u Velikoj Britaniji, započela je rad na projektu financiranom od strane EU, „Podrška sustavu socijalne skrbi u procesu daljnje deinstitucionalizacije socijalnih usluga” u okviru programa EU za Hrvatsku IPA Komponenta IV-Razvoj ljudskih potencijala.
Projekt je imao za cilj povećati socijalno uključivanje korisnika prava i usluga u sustavu socijalne skrbi te pružiti podršku stručnjacima iz sustava socijalne skrbi pri daljnjem razvoju i provedbi učinkovitih i inkluzivnih socijalnih usluga unaprjeđivanjem procesa socijalnog planiranja i transformacije ustanova. Glavni korisnici projekta bili su prvenstveno korisnici usluga, službenici Ministarstva socijalne politike i mladih, ustanova socijalne skrbi koje pružaju socijalne usluge na lokalnoj razini te sudjeluju u procesu njihova planiranja i transformacije domova, predstavnici jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, organizacija civilnog društva, socijalni partneri te predstavnici drugih javnih službi na lokalnoj razini, naročito sustav obrazovanja, zdravlja, pravosuđa i unutarnjih poslova.
Navedeni projekt koji je trajao 22 mjeseca rezultirao je povećanjem socijalnog uključivanja korisnika prava i usluga u sustavu socijalne skrbi te je osigurana podrška stručnjacima iz sustava socijalne skrbi u daljnjem razvoju i provedbi učinkovitih i inkluzivnih socijalnih usluga unaprjeđivanjem procesa socijalnog planiranja i transformacije ustanova.
Unutar navedenog projekta, tijekom listopada 2014. godine održane su 4 konferencije (2 u Zagrebu, 1 u Osijeku te 1 u Zadru) na kojima je sudjelovalo oko 320 sudionika, predstavnika državnih institucija i ustanova, predstavnika lokalnih tijela te predstavnika organizacija civilnog društva na kojima je predstavljen „Operativni plan deinstitucionalizacije i transformacije domova socijalne skrbi i drugih pravnih osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj 2014. – 2016.“, a s ciljem upoznavanja svih sudionika u procesu s postignutim rezultatima.
Potpisivanjem Ugovora sa Svjetskom bankom Republika Hrvatska je osigurala Projekt modernizacije sustava socijalne zaštite. Cilj ovog projekta je poboljšanje učinkovitosti i uspješnosti hrvatskoga sustava socijalne zaštite kroz objedinjeno administriranje socijalnih naknada, ujednačeno i usklađeno vještačenje, smanjenje pogrešaka, prijevara i korupcije kod socijalnih naknada, smanjenje broja djece i odraslih u ustanovama socijalne skrbi te podršku radnoj aktivaciji radno sposobnih korisnika socijalne pomoći. U svrhu smanjenja broja djece i odraslih u ustanovama socijalne skrbi Ministarstvo je osiguralo tehničku podršku domovima u procesu deinstitucionalizacije i transformacije koju pružaju konzultanti angažirani unutar navedenog Projekta.

MEĐUNARODNI OKVIR
 
Kao i u mnogim zemljama u ostatku svijeta, politika deinstitucionalizacije osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj nalazi svoje uporište u mnogim međunarodnim dokumentima kojim se osiguravaju mehanizmi potrebni za uspješno provođenje politike deinstitucionalizacije osoba s invaliditetom.
Navedeni međunarodni dokumenti uključuju:
   
NACIONALNI OKVIR
 
U svrhu promicanja i poštivanja ljudskih prava, te omogućavanja potpunog uključivanja i sudjelovanja u društvu osoba s invaliditetom, Republika Hrvatska usvojila je čitav niz dokumenata i strategija koji neupitno proklamiraju pravo osoba s invaliditetom na život u zajednici.
Navedeni dokumenti uključuju: